Je li loše spavanje genetički predodređeno?

Datum objave: 02. 07. 2012.

Što misliš, ima li loše spavanje veze s genetikom? Pročitaj rezultate jednog zanimljivog istraživanja.

U stalnim potragama za novim rješenjima problema lošeg spavanja, jedno novo istraživanje nas je približilo teoriji da loše spavanje možda ima veze s genetikom. Sigurno ste primijetili da neki ljudi mogu jako dobro funkcionirati i s vrlo malo sna, dok drugi jedva preživljavaju ako ne dobiju 8 ili 9 sati sna svaki dan. Ako se i vi osjećate tako, vjerojatno imate gen koji je za to zaslužan.

To znači da za neke ljude genetika "radi" protiv njih jer povećava osjećaj pospanosti što vrlo često isprekida njihov ciklus spavanja i poveća mogućnosti za nesanicu. Znanstvenici su otkrili da oblik gena DQB1*0602, koji je povezan s narkolepsijom, utječe na način na koji pacijenti funkcioniraju tokom dana te na razinu pospanosti. Iako svaki pacijent s tim genetičkim kodom neće patiti od narkolepsije, većina ih ima poteškoća sa spavanjem. Na primjer, ako imate ovaj gen i ne uspijete se naspavati dovoljno, osjećat ćete se lošije nego netko tko nije tako genetički pretprogramiran. Zbog toga se možete naći u situacijama kada zaspite u školi, na predavanju, za kompjuterom, mučite se kako bi izdržali dan. I dok drugima neće biti jasno kako tako loše podnosite samo nekoliko sati sna manje, dobro je znati da postoji razlog zašto se to upravo vama događa. K tome, ljudi koji imaju taj genetički kod spavaju manje čvrsto nego ostali, odnosno češće se bude tijekom noći i osjećaju se budnijima u noćnim satima. Način spavanja i genetika mogu biti odgovorni za takve posljedice, ali jednako tako mogu uzrokovati i jači osjećaj pospanosti tijekom dana. To znači da možda imate lak san i budite se prilikom najmanjeg udarca ili zvuka u svojoj okolini i onda teško ponovno zaspite. Ipak, to nisu svi nedostaci koje vam donosi ovaj gen ukoliko ga imate. Za osobe koje su sudjelovale u istraživanjima, i imale gen povezan s narkolepsijom, je više vjerojatno da počnu patiti od nesanice čak i kada su bili odmorni. U situacijama u kojima su ljudi bez tog gena spavali cijelu noć i budili se odmorni, ljudi s tim genom bi se noći mučili, okretali u krevetu i ne bi mogli zaspati. REM faza sna je ona koja je najpotrebnija za osjećaj naspavanosti i odmornosti. Pošto se te osobe često bude tijekom noći ili spavaju kratko, nisu u mogućnosti ući u dubok san, odnosno ući u REM fazu spavanja. Bez obzira na osam sati provedenih u krevetu, osjećat će se umorno i iscrpljeno. Spavanje i genetika se preklapaju u više slučajeva nego što smo do sada mislili, utječući na loše spavanje i preveliku pospanost tokom dana za one koji imaju tu genetičku predispoziciju. Sjetite se toga kada ujutro pripremate treću šalicu kave i razmišljate zašto vam se toliko spava. Vjerojatno niste vi ništa napravili, nego je majka priroda odigrala kartu protiv vas. Izvor: Sleep.com

Newsletter
Prvi saznajte sve o novim akcijama, pogodnostima i popustima.
Redovito vam šaljemo korisne savjete iz našeg vodiča za sretne snove.